Otok Krk

Krk (čakavski Khark) je, uz susjedni otok Cres, najveći (405,78 km²) otok u Jadranskom moru i ujedno najveći otok u Republici Hrvatskoj. Otok Krk najsjeverniji je otok u Sredozemlju, isključujući male i nenaseljene otočiće uz zapadnu obalu Istre i uz sjevernojadransku obalu Italije.
Administrativno sjedište otoka je grad Krk. Otok se nalazi u Primorsko-goranskoj županiji. Na otoku se nalazi Zračna luka Rijeka.

Od 19. srpnja 1980. godine otok Krk povezan je s kopnom putem Krčkog mosta, čiji su radovi započeli u srpnju 1976. g. sponzorstvom tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Otok Krk pripada Kvarnerskoj skupini otoka smještenoj u sjevernom Jadranu između poluotoka Istre na zapadu te Hrvatskog Primorja na istoku. Okružen je Vinodolskim kanalom s istočne, Riječkim zaljevom sa sjeverozapadne i Kvarnerićem s jugozapadne strane. Trokutastog je oblika ili točnije oblika nepravilnog četverokuta.

Obala duga 219,12 km tvori brojne uvale (Voz, Sepen, Beli Kamik, Čavlena, Konobe, Stara Baška, Stipanja...), zaljeve (Omišaljski, Krčki, Soline), drage (Puntarska, Bašćanska, Zala) i prirodne luke (Peškera, Malinska, Lagdimor, Vela i Mala Luka, Kijac). Rezultat toga je visoki koeficijent razvedenosti obale otoka Krka od 2,6.

Obala otoka Krka u Riječkom zaljevu je niska i pristupačna, u Kvarneriću je djelomično niska i razvedena, s brojnim uvalama među kojima je najveća Puntarska draga. Najdulja obala, ona u Vinodolskom kanalu, može se podijelit u tri cjeline. Južna je izrazito strma gdje se vrhovi od preko 400 metara gotovo okomito spuštaju u more. To je područje izrazitog krša na kojem obitavaju bjeloglavi supovi pa je proglašeno ornitološkim rezervatom. S obzirom da je skoro potpuno nepristupačna, nije naseljena. Srednji dio je manje strm te pristupačniji, naročito oko uvale Soline. Sjeverni dio pruža se između uvale Slivanjska i uvale Voz. Taj dio naziva se Košćera. Tu je obala ponovno strma i potpuno nepristupačna, ali je bitno niža od one na južnom dijelu istočne obale.
Otok Krk ima površinu od 405,78 km². Sve do 1993. godine Krk se smatrao najvećim jadranskim otokom. Početkom te godine, Geodetski Zavod Rijeka modernim računalnim mjerenjima dobio je podatak da su otoci Krk i Cres potpuno identične površine, a što je u javnosti izazvalo senzaciju jer se Krk smatrao većim od Cresa za oko 5 km², a i jer je djelovalo nevjerojatnim da dva susjedna otoka imaju potpuno identičnu površinu. Razlog da su se desetljećima pogrešno prikazivale površine ovih dvaju otoka je u tome što je mjerenje njihovih površina prvi i posljednji put bilo 1823. godine, a od tada su podaci bili samo prepisivani. Međutim, s obzirom da se razina Jadranskog mora postepeno podiže, a obale otoka Cresa su strmije od onih na Krku, za očekivati je da će u skoroj budućnosti Cres postati najvećim otokom u Jadranu.

Iako se vrlo rijetko koristi pojam krčko otočje ( arhipelag ), ono postoji. Njega, uz Krk, čine: Prvić s 12,76 km² i Plavnik s 8,64 km² površine te nekoliko manjih otočića: Mali Plavnik, Sveti Marko koji služi kao glavni nosač Krčkog Mosta, Galun ispred Stare Baške, Kirinčić ili Školj u zaljevu Soline, Kormati u blizini Plavnika, Zečevo u Vinodolskom kanalu, a koji su kameni, goli otoci bez većeg raslinja, te Košljun u Puntarskoj dragi, njima sušto suprotan, vrlo bogat vegetacijom zbog čega je proglašen rezervatom šumske vegetacije, a i naseljen jer je na njemu franjevački samostan.

Otok Krk je podijeljen između sedam jedinica lokalne samouprave i uprave. To su Grad Krk i općine: Omišalj, Malinska - Dubašnica, Dobrinj, Vrbnik, Punat i Baška. Kroz povijest se administrativna podjela otoka vrlo malo mijenjala. Doseljenjem Hrvata na otok u 7. st., formiraju se četiri kaštela, tj. općine: Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška, a uz, još od predilirskih vremena postojeći, grad Krk. Takva podjela postojala je zasigurno već u 12. st. na što jasno upućuje Darovnica slavnoga Dragoslava, a vjerojatno već i prije. Tako je otok stoljećima bio podijeljen na četiri slavenske općine na istočnom dijelu i jednu romansku općinu na zapadnom dijelu otoka. Jedino je u vrijeme francuske okupacije otoka početkom 19. st. bilo kratkotrajnih izmjena. Tek koncem 19. st. dolazi do značajnih promjena kada su Talijani i talijanaši iz grada Krka, da ne bi izgubili upravu nad samim gradom, odlučili popustiti većinskom hrvatskom stanovništvu i 1883. godine dopustili formiranje općine Dubašnice, a 1886. godine općine Punat. Općina Dubašnica obuhvatila je pretežno dotadašnji sjeverni dio općine Krk te u manjoj mjeri južni dio općine Omišalj. Općina Punat obuhvatila je pretežno dotadašnje područje općine Krk, a u manjoj mjeri i općina Baška i Vrbnik. Tadašnja općina Punat bila je znatno veća od današnje jer su u nju bili uključeni i Kornić, Lakmartin i Muraj koji su 1992. pripojeni ponovno Gradu Krku.
U vrijeme SFR Jugoslavije, svih sedam jedinica je udruženo u jedinstvenu općinu Krk.
Jedino problematično područje je Šotovento. Taj kraj, površine oko 46 km², s oko tisuću stanovnika u 10 naselja pripada Gradu Krku iako je podjednako pod utjecajem Malinske i Krka. S obzirom da u Šotoventu nema središnjeg naselja i da kroz povijest nikada nije bio zasebna općina, smatra se kompromisnim rješenjem da i dalje ostane dijelom Grada Krka.

Fotografije

krk10krk11krk12krk13krk14krk15